Odakle dolaze laseri?

Teorija lasera (lasersko pojačanje stimuliranom emisijom zračenja) proizašla je iz Alberta Einsteina 1917., koji je ukazao na niz tehničkih teorija o interakciji između svjetla i tvari (Zur Quantentheorie der Strahlung).

Prema teoriji, postoji različit broj čestica raspoređenih na različitim energetskim razinama. A čestice na visokoj energetskoj razini skočit će na nisku energetsku razinu kada ih pobudi određeni foton. Na niskoj energetskoj razini zračit će se svjetlost iste prirode kao i svjetlost koja ga pobuđuje. I tjedno svjetlo može pobuditi jako svjetlo u određenom stanju.

Nakon toga, Rudolf W. Ladenburg, Valentin A. Fabrikant, Willis E. Lamb, Alfred Rastler Joseph Weber i mnogi istraživači dali su doprinos u istraživanju lasera.

Danas bih više pažnje posvetio primjeni lasera, poput laserskog rezanja i graviranja, laserskog zavarivanja i laserskog označavanja. Primjena laserskog rezanja započela je 1963. godine, bila je popularna s četiri prednosti, velikom lakoćom, visokim smjerom, visokom monokromatičnosti i visokom koherencijom. Tijekom rada nema deformacija i trošenja alata jer laser nema kontakta s materijalom za obradu. Nadalje, to je fleksibilna obrada koja brzo reže i buši metalni materijal s visokim intenzitetom snopa i snažnom energijom.

Štoviše, ako ste ikada čuli za lasersko zavarivanje, novu zamjenu za konvencionalno zavarivanje, znali biste da je to učinkovit način. Ne samo zbog velike prilagodljivosti, već i zbog sveobuhvatnih prednosti.

Na temelju optičke laserske zrake radnici su mogli zavarivati ​​metalni materijal bez punila i talila za zavarivanje. U usporedbi s tradicionalnim zavarivanjem argonom, trenutno najčešćim načinom zavarivanja, zavarivanje laserskim vlaknima moglo bi proći kroz prozirni materijal, što bi uvelike moglo spriječiti ozljede daljinskom obradom. Može se koristiti u ekstremnim uvjetima, poput visoke temperature, visoke hladnoće i radioaktivnog okruženja.